Kultura Bih

A. Teritorij i utvrde
 

Svaka je kapetanija (turski - kapundanlük) imala je svoj tacno ogranicen teritorij bar s jednom jacom utvrdom i svojom vojskom. Osim sela bilo je po kapetanijama vecih naselja, ali je u ponekim bilo i vecih varosi, kao sto je npr. Mostar, Bihac, Hlivno, Banja Luka, Tuzla, Zvotnik itd. Od utvrda bile su obligatne kule, onda grdovi, palanke i cardaci. Po samostalnim agalucima nije bilo zidanih gradova (tvrdjava). Njih su zamjenjivale palanke, kule i cardaci. Dok je u kapetanijama bila vojska sastavljena od vise rodova, u agaluku je, kao sto se zna, bio samo jedan rod vojske.
 

1. Teritorij kapetanije nije nikad prelazio granicu sandzaka, ali je bilo kapetanija koje su se sterale na teritoriju dvaju kadiluka. Bilo je opet kadiluka na cijem su se teritoriju sterale dvije, tri a i cetiri kapetanije. Bilo je i takvih kod kojih su se granice podudarale s granicama kadiluka. Tako su se npr granice Bihacke kapetanije podudarale s granicama istoimenog kadiluka; Kobaska je kapetanija ja zahvatala po jedan dio banjaluckog i jajackog kadiluka, dok su u granicama Kljuceke kapetanije bili na teritoriji kadiluka Kljuca i Jezera; na prostoru kadiluka Banje Luke bile su kapetanije Banjolucka i Gradiska u cjelini i Kobaska jednim dijelom; na prostoru kadiluka kostajnicke bekije lezale su cetiri kapetanije: Dubicka, Novska, Pridorska i Kozaracka, a toliko ih je bilo i u kadiluku Kamengrad. Bilo je kadiluka u kojima nije bilo ni jedne kapetanije ni samostalnog agaluka, npr Rogatici, Visegrad, Cajnice, Birce s Knezinom, Kladanj, Visoko, Konjic, Travnik itd.
 

Uvijek su se kapetanije sterale na jednom suvislom teritoriju. U tome je pogledu samo Vranducka cinila iznimku, jer je tu kapetaniju sacinjavao grad Vranduk sa okolinom, onda Derventa i Brod, a izmedju ta dva ditela bile su kapetanije Dobojska, Tesanjska, i Maglajska. To je nastalo tako sto je Brodska kapetanija propala za vrijeme prvog rata Karla VI, a njen preostali dio s Derventom pripojen Vranduku.
 

2. Utvrde su bile trovrsne, i to: kule, gradovi i cardaci.
 

a) Gradovi. Po materijalu od koga su gradjeni dijelili su se na prave gradone i palanke. Prvi su zigani od amena, a drugi su pravljeni od drveta i zemlje. Turski izvori prvi zovu kal'a, a drugi palanke, a mi cemo ih zvati grad i palanka, kako ih je zvao i narod onoga vermena.
 

Osim Dzisri - Tarsie i Dzisri - Sanske kapetanije u svim ostalim bio je bar po jedan grad (tvrdjava). Ali je bilo kapetanija i s vise gradova, narocito u kapetanijama oko Une. Tako je npr oko 1800. godine bilo u Bihackoj devet, Ostrozackoj osam, u Krupskoj pet, a u staroj Ostrovici cetiri grada.
 

Ali je toga vermena bilo gradiva sa posadom i izvan teritorija kapetanija, a njihovi su se zapovjednici zvali dizdari. U ovaj red su spadali Prusac, Travnik, Sarajevo, Hodidjed, Visegrad, Samobor, Srebrenica itd. I neki gradovi po kapetanijama imali su svoje dizdare, npr Bihac, Ostrozac, Sturlic, Velika Kladusa, Krupa, Kamengrad, Havala, Orasac, Glamoc, Hlivno, Mostar, Ljubuski, Pocitelj, Stolac, Trebinje i drugi.
 

b) Palanke. Tako se zvahu manja i veca naselja s utvrdjenjem od brvna ili od jakog kolja opletena seperom i donekle nasuta s vanjake strane zemljom. Oko ovakog utvrdjenja bio je hendek ili sarampov (sarampol) s palisadama. Iznad ulaza je bio cardak od hrastovine, koji je ovdje nadomjestao kapikulu. U unutrasnjosti je mogla biti zigana kula navise katova (Kupres, Tomina, Donja Tuzla itd.). ovakve su utvrde bile po samostanim agalucima, ali cim bi se takav agaluka podigao na kapetaniju, nastojalo se odmah oko izgradnje grada (Duvno, Tuzla). U Bosni je bilo nekoliko palanaka u XVIII stoljecu kao npr. Kupres, Covka ,Kobas, Brcko, Zalom.itd. jos se danas nazivaju palankom cetiri sela sto leze nedaleko od Brckog, Ljubije, Tomine (Sanski Most) i Tesnja, i nesto vece naselje Lusci-Palanka. Na palanku nas sjeca i ime sela Palanciste, sto lezi sat vermena hoda od Prijedora na sjever.
 

U svim kapetanijama bilo je oko 1830. godine 69 gradova i palanaka.
 

c) Kule. Premda su kule posvuda gradjene na isti nacin, nisu svuda sluzile istoj svrsi. U sjedistu kapetana oni su u njima uredovali, dok su izvan tih sjedista u njima stanovali vojnici kapetanije kao straza na putu gdje je prolaz bio opasan. Na nekim su mjestima oko takvih kula dvorista bila opasana bedemom, pa je to izgledalo kao kakav mali grad. Jedna takva kula je bila u klancu Lipeta na putu Konjic - Mostar, a pripadala je Mostarskoj kapetaniji. U sjedistu kapetana bila je uz kulu povera zgrada, odzak, u kojoj je stanovao kapetan sa svojom porodicom. Kad bi sa ovakve kule pukao top u doba mira, znacilo je da kapetan poziva ljude iz mesta i okoline na tembih (saopcenje). To su bili utvrdjeni dvorci. Takve dvije kule vide se jos i danas u Odzaku kod Bugojna, jedna u biloj izmedju Brckog i Gradacca, a ima ih i na drugim mjestima i gotovo su sve napustene.
 

Bile su zidane od lijepo i brubo tesanog amena na vise katova. Osim prozora bilo je na njima mazgala ili puskarnica. Najgornji kat zidanog dijela kule je presveden kupolom. Na nekima je bio jos jedan kat od drveta. Krov im je bio u obliku cetvorostrane piramide. Prizemne prostorije ovih kula, u kojima su kapetani uredovali, sluzile su im za zatvor (hapsane).
 

d) Cardaci su sluzili za stanovanje vojnika. Gradjeni su uz suhu medju, ali ih je bilo i uz obale Save. Osim toga bilo je cardaka i po klancima i drugim opasnim mjestima. To su zgrade koje su gradjene na stupovima, a bilo ih je i takvih kod kojih je prizemlje ozidano od kamena , a gornji kat od hrastovine. Na cardacima su bila vrata od hrastovine i zatvarala se, pored brave i jakog zeljeznog mandala s nutarnje strane, jos jednim vodoravno u zid uzidanim direkom. Na nekim cardacima je bio pokoji manji top.
 

B. Vojska i place
 

Vojska se od raznih rodova. Svi zapovjednici ili age i abiti, kao i svi vojnici ili né feri, postavljani su carskim beratima: bile su nasljedne i prelazile su sa oca na sina ili blizeg rodjaka. U raznim beratima spominju se ovi rodovi vojnika:
 

1. frisi ili konjanici
2. àzapi ili azebi, strazari
3. mustàhfizi, gradski curari
4. pasbàni, nocni curari
5. topcije
6. dzebedzije, oklopnici
7. martolozi
8. djonulije, dobrovoljci
 

Po istim dokumentima znamo da su se rodovi dijelili na dzemate, a ovi na ode i buljuke, da su prvim na celu age kao zapovijednici, drugima odobase ili buljukbase. Svaki je aga imao svog zamjenika ili cehaju. Neki dzemati imali su causa, bajrektara, kalauza i kjatiba ili pisara.
 

Aginske dnevne place (ulefa ili alefa) kretale su se obicno od 30-60, a ima i slucajeva gdje su iznosile 80 pa i 150 akci, njihov cehaja 20-30, bajraktara 13-20, kalauza 13, odobasa i buljukbasa 10-15, a pisara 13-15 akci, dok su place vojnika bile vrlo razlicite.
 

1. Dzemati. Dzemat, tacno dzema'at, arapska je rijec i znaci skup. Dzemati su najvece vojne jedinice u kapetanskoj vojsci; nijhovo je brojno stanje vrlo razlicito u jednom te istom rodu vojske i kretalo se koliko se iz ocuvanih baretamoze ustanoviti, 14-96 ljudi.
 

U ostim izvorima spominju se stari i novi dzemati, akod tobdzija i dzebedzija u ponekim beratima navode se jerlu dzemati (mjesni dzemati). Kako se je broj vojnika po pojedinim kapetanijama po potrebi povecavao, to su sigurno nanova ustrojeni dzemati dobili dodatak dzedid (nov) za razliku od prije postojeceg dzemata. Za osiguranje novih dzemata, kao i za ustrojstvo novih kapetanija polazio je prijedlog Porti od bosanskog vezira.
 

Sta ovdje ima da znaci dodatak "jerlu" uz tobdzijske i dzebedzijske dzemate tocno ne znam. Kakko "jerlu" znaci "mjesni", drzim da bi to trebale biti one tobdzije i dzebedzije koji u slucaju rata ostaju u gradu i ne idu na bojiste.
 

Po vecim kapetanijama bilo je i po deset dzemata od jednog roda vojske, narocito kojanika i azapa.
 

Kod konjickih dzemata nazivaju se nize jedinice nekad ode, a nekad buljuci, dok se kod ostalih dzemata zovu gotovouvijek samo ode. Ode i buljuci istog dzemata oznacuju se uvijek rednim brojem na turskom jeziku. Oda je brojila desetak vojnika.
 

Ima slucaja da su se pojedini dzemati cijepali tako da je jedan njihov dio sluzio u jednom, a drugi u drugom gradu.
 

Koliko znamo samostalan je agaluk imao samo jedan dzemat dok su za ustrojstvo jedne kapetanije bila potrebna najmanje tri dzemata s barem 100 ljudi.
 

Rodovi vojske
 

a) Farisi ili konjanici glavni su rod vojske po kapetanijama. Oni su bili detasirani po vaznijim mjestima i cesto su obilazili podrucja. Sluzili su kao tatari ili postari prenoseci sluzbene vijesti. Isli su i u rat. Najbolje su bili placeni. Dnevnica im je iznoslila od 12 - 19 akci. U najvise je slucajeva bio aga prvog dzemata farisa sam kapetan.
 

Kako u beratima nema spomena o konjima i njihovoj isharani, a isto tako se ne spominju koji ni u zapisnicima o kontroli inventara gradiva, to je gotovo sigurno svaki faris imao svog konja i sam ga uzdrzavao. U popisu oruzja i municije i hrane u 67 gradova bosanskog ejaleta, sastavljenom 1833, spominje se u nekoliko gradiva nesto konjske orme.
 

b) Azapi (od perzijskog "azeb" - nezenja), zvase se rod vojske ciji su pripadnici orzali strazu po gradskim vratima, mostovima, kulama i palankama. Bili si dosta brojni. U nekim kapetanijama bilo je i po deset njihovih dzemata. Smjeli su se zeniti. Alufa im se kretala od 5 - 15 akci. Age su im se zvale azapage ili azebage. U kapetanijama Dubica, Banja Luka i Mostar bili su kapetani age prvog dzemata nefera.
 

Nesto prije 1789. godine sagradjena je u zvornickom gradu nova kula i te godine u nju je postavljen za agu azepa, po naredbi kapetana, neki Ibrahim.
 

Jedno selo kod Bosanske Gradiske zove se Azapi. Sigurno jet o nekada bila kula u kojoj su orzali strazi ovi vojnici. U Tuzli zivi porodica Apzagic, ciji su preci preko sto godina arsili duznost azapage u istom mjestu.
 

c) Mustahfizi (od arapskog "hifz", a znaci cuvati) su rod vojske po gradovima, cija je sluzba bila vezana uz grad i opkop ili sarampov oko grada.
 

Ove mustahfize s alufom treba razlikovati od onih koji su takodjer arsili sluzbu po gradovima kojima su zapovijedali dizdari i koji su za sluzbu uzivali manja lena, gedik-timare, a spadali su u red spahija. Ti su timari iznosili 700 do 1400 akci i rijetko su prelazili taj iznos.
 

Ti timari su bili blizu grada u kome su sluzili, a i podalje od njega. Tako su npr. mustahfizi grad Kotora na Vrbanji imali svoje timare u nahiji Dubrovnik, sto se sterala na danasnjem visockom kraju. To je doslo tako sto je jedan dio mustahafiza negdje u XVI stoljecu bio premjesten iz grada Dubrovnika ili Bobovca u Kotor. Ito tako su i azapi iz Gradiske imali timare u dolini Lasve. Ima i takvih slucajeva gdje su se mustahfizi timarlije pretvarali u mustahfize alufedzije. Do toga je dolazilo zbog suzavanja granica turskog carstva poslije Karlovackog, Pozarevackog i Sistovskog mira.
 

Mustahfizi grada Izacica (Bihacka kapetanija) povisena je alufa od 5 na 9 akci. Po prijedlogu bosanskog vezira Husamudin-pase, kao naknada za izgubljene zemlje prigodom razgarnicenja sa Austrijom nakon Svistovskog mira.
 

Dubrovcani prevode mustahfize sa custode.
 

d) Pasbani (sloveno od perzijske rijeci "pas", sto znaci dio novi i "ban", sto znaci cuvar), su rod vojske cija se sluzba sastojala od cuvanja gradova nocu. Nije ih bilo mnogo. Ne znamo da li ih je bilo u svakoj kapetaniji. I neki gradovi izvan kapetanija imali su ovaj rod vojske.
 

I posbani su imali svoje dzemate. Oko 1780. godine ustrojen je u Klobuku novi dzemat od 40 momaka ovog roda. Alufa nefera kretala se oko 10 akci. Zapovijednici njihovih dzemata zvahu se posbanage.
 

e) Tobdzije (od turskog topci) su vrsile sluzbu po gradskim tabijama, a bilo ih je po kulama i cardacima. Njih kao ni posbana nije bilo mnogo. Vece kapetanije imale se po dva i tri manje brojnija dzemata tobdzija. Njihovi su se zapovijednici zvali topcage, topcibase i sertopi. Sva tri ovanaziva imaju isto znacenje. Placa tobdzija - vojnika iznosila je oko 15 akci.
 

Ko je htio da bude tobdzija trebalo je da uci za to i polozi ispit.
 

f) Dzebedzije ("dzebe", arapski, oklop, s turskim nastavkom "dzi") su se brinale o cuvanju i prenosenju municije iz grada u grad i na ratiste. I njih nije bilo manogo, a ne znamo da li ih je imala svaka kapetanija. I njihova sluzba je usko vezana za gradone, jer su baruthane (magacini za municiju) bili u samim gradovima. U rat je po starom obicaju isao svaki sesti dzebedzija. Zapovjednici im se zvahu dzebedzi-age ili dzebedzi-base.
 

g) Martolozi (od grckog armatolos) su na zlu glasu poznati hriscani u turskoji sluzbi koji su jos u XV stoljecu sluzili po turskim granicnim mjestima i i gradovima, cesto upadali u susjedne krscanske zemlje i tamo harali i robili. Godine 1540. obavijestila je kraljica Ana stajerske staleze kako je zbog cetovanja martoloza po Hrvatskoj opomenula bosanskog pasu Murat-bega i da je zbog sile ucinjene Zrinskim slala posebnog izaslanika u Stambol, te ce bez dvojbe prestati ta nasilja. Ali navale nisu prestatale. Medjutim martolozi su uskakali i preko granice i stupali u krscansku sluzbu. vojne austrijske valasti nastojale su da martoloze placaju bolje od ostale vojske.
 

Prava sluzba martoloza je bila cuvanje puteva, narocito klanaca od ratbojnika, vrlo slicna sluzbi deredzija.
 

Martolozi su imali svoje dzemate a agom na celu. Placa ovih nefera je iznosila oko 10 akci. Po ispravama XVIII stoljeca martolozi su po kapetanijama bili muslimani, ali tako sigurno nije bilo na pocetku ove institucije.
 

h) Djonulije ili djonlije su rod vojske koji je bio zastupan u vrlo malom broju kapetanija. Zasada znam da su jedino bili zastupljeni u Tesnju i Prijedoru. Po nazivu to su dobrovoljci jer gönüllü znaci turski dobrovoljac, ali u nasem slucaju i oni su bili placenici. Ne znam kakvu su sluzbu vrsili.
 

Zapovjednici ili age ovih dzemata zvahu se djonluage ili djonlage.
 

3. Sastav vojske. Da se vidi sastav vojske po agalucima i kapetanijama navodim ovdje za primjer za agaluk, kapetaniju, kulu i samo za jedan grad u kapetaniji s brojem zapovjednika i vojnika po dzematima i dnevnom placom ili alufom.
 

a) 16.IV 1701. godine bio je ustrojen i ovako sastavljen agaluk od jednog dzemata farisa ili konjanika u Gradaccu prije nego je ondje bila ustrojena kapetanija. U tom je dzematu bio:
 

1 aga farisa……………………sa 40 akci dnevno
1 cehaja……………………….sa 20 akci dnevno
1 bajraktar…………………….sa 15 akci dnevno
1 pisar………………………...sa 13 akci dnevno
1 kalauz………………………sa 13 akci dnevno
4 odobase…………………….sa po 12 akci dnevno
40 nefera……………………..sa po 11 akci dnevno.
 

Aga ovog dzemata Bajram-aga obavezao se pred sarajevskim kadijom i svjedocima da ce podici cardak i oko nega iskopati hendek i da ce bdijeti nad sigurnoscu i tedom i da ce trgovci iz Turske i Austrije slobodno prolaziti, kako to trazi serijat i postojeci ugovor izmedju obiju drzava.
 

b) prema beratu od rebiul-evela 1196. bilo je u Pociteljskoj kapetaniji:
 

26 mustahfiza……………………sa 269 akci dnevno
35 farisa I………………………..sa 469 akci dnevno
33 farisa II……………………….sa 445 akci dnevno
14 topcija jerlu…………………...sa 173 akci dnevno
34 azapa I………………………...sa 337 akci dnevno
34 azapa II………………………..sa 329 akci dnevno
33 azapa III………………………sa 316 akci dnevno
31 azapa IV………………………sa 197 akci dnevno
33 azapa V……………………….sa 315 akci dnevno
25 azapa u kuli Struge……………sa 368 akci dnevno
29 martoloza……………………...sa 247 akci dnevno
24 posbana……………………….sa 217 akci dnevno
 

Svega 351 nefer s dnevnom placom od 3 782 akce.
 

c) Prije gonine 1671., a poslije 1595. predlozio je bosanski beglerbeg da se u jenoj kuli u klancu blizu grada Zrina postavi jedan dzemat cuvara koji bi bio ovako sastavljen:
 

Sulejman-aga, dizdar…………..35 akci dnevno
Hajdar, cehaja(zamjenih)………14 akci dnevno
Mahmud, bajraktar……………..14 akci dnevno
Ibrahim, pazvan………………...12 akci dnevno
Mehmed, imam…………………10 akci dnevno
Redzeb, mujezin………………...7 akci dnevno
Mustafa, caus……………………7 akci dnevno
Omer…………………………….10 akci dnevno
Alija……………………………..8 akci dnevno
Ahmed…………………………..7 akci dnevno
Ahmed, tobdzibasa……………...7 akci dnevno
Mehmed…………………………8 akci dnevno
Hasan……………………………8 akci dnevno
Husein…………………………..8 akci dnevno
Omer……………………………8 akci dnevno
Ahmed, serdjeda(vodja)………..10 akci dnevno
Ibrahim…………………………8 akci dnevno
Hasan…………………………..7 akci dnevno
Mahmud……………………….7 akci dnevno
Omer…………………………...7 akci dnevno
Saban……………………………8 akci dnevno
Sihab……………………………7 akci dnevno
Husejn………………………….8 akci dnevno
Alija, zapovjednik tobdzija…….16 akci dnevno
Mehmed………………………..8 akci dnevno
Ahmed…………………………7 akci dnevno
Redzep…………………………8 akci dnevno
Ibrahim………………………...7 akci dnevno
Hasan…………………………..7 akci dnevno
Husejn…………………………8 akci dnevno
Sahin…………………………..7 akci dnevno
Mustafa………………………..7 akci dnevno

 

d) godine 1786. bilo je u Staroj Ostrovici:
 

96 farisa sa kapetanom…………………1687 akci dnevno
80 mustahfiza…………………………..1233 akci dnevno
14 starih mustahfiza……………………128 akci dnevno
30 tobdzija I na velikoj tabiji…………..569 akci dnevno
14 tobdzija II na velikoj tabiji…………233 akci dnevno
10 tobdzija I na maloj tabiji………… ...229 akci dnevno
40 mjesnih (jerlu) dzebedzija………….760 akci dnevno
60 azapa I……………………………...1234 akci dnevno
26 azapa II …………………………….404 akci dnevno
17 azapa na velikim vratima…………..179 akci dnevno
33 azapa II…………………………….490 akci dnevno
14 azapa na mostu…………………….260 akci dnevno
26 martoloza I…………………………404 akci dnevno
36 martoloza II………………………..nn
4 martoloza IV……...............................90 akci dnevno
9 farisa III …………………………….191 akci dnevno
13 farisa IV……………………………167 akci dnevno
30 mustahfiza resi-hendek…………….480 akci dnevno
42 fraisa V…………………………….248 akci dnevno
4 farisa VI…………………………….90 akci dnevno.
 

Svega 613 nefera s dnevnom placom od 9 523 akce.
 

4. Jerlu kol neferat. U Turskoj armiji svi vojnici nasih kapetanija sa svojim zapovjednicima sacinjavanju zaseban korpus koji se sluzbeno zvao jeumijeli ve measli jerlu kol (dnevnicari i placenici) vojnici mjesnog kola.
 

To su jerlukuli nase narodne pjesme.
 

Oko godine 1830. moglo je biti oko 24 000 vojnika u svih 39 kapetanija,-tacnog broja im niggdje nisam nasao. Po Lopasicu bilo je oko spomenute godine u samoj Bihackoj krajini (Bihacka, Ostrozacka, Krupska i Ostrovicka kapetanija) 8 970 oruzanih ljudi. Godine 1829. odredjeno je da svaka kapetanija opremi odredjeni broj nefera u carsku ordiju u Vidin. Ne znam po kojem su omjeru ovaj put odredjeni vojnici iz tih kapetanija. Iz drugih izvora o slanju vojnika znam da se uzimao svaki sesti, ali ponekad i svaki dvadeseti vojnik. Racunanjem sam dosao do zakljucka da ovaj put nije uzet isti omjer za sve kapetanije u kojima mi je bio poznat tacan broj nefera.
 

Prema spomenutom spisu od 1829. godine opremila je kapetanija (vojnika):.
 

Bihacka, 415
Ostrozacka, 331
Krupska, 117
Novska, 131
Pridorska, 125
Kamengradska, 61
Dubicka, 131
Gradiska, 131
Kozaracka, 61
Banjolucka, 225
Dzisri-sanska, 10
Kobaska, 29
Jajacka, 25
Vranducka, 211
Kupreska, 34
Glamocka, 49
Hlivanjska, 144
Duvanjska, 50
Ljubuska, 39
Mostarska, 88
Pociteljska, 50
Stolacka, 68
Kljucka, 17
Trebinjska, 119
Klobucka, 28
Onongostska, 128
Hutovska, 26
Kolasinska, 66
Maglajska, 72
Dobojska, 30
Tesanjska, 100
Novopazarska, 227
Ostrovicka, 205
Petrovacka, 60
Kljucka, 69
Dzisri-Tarska, 150
Zvornicka, 150
Tuzlanska, 130
Gradacacka, 72
Agaluci: Zalom, 16
Trusina, 10
Borje, 7
 

5. Stupanje u sluzbu kapetanije. Razne sluzbe u Turskoj drzavi bile su nasljedne, i kako je vec spomenuto, u takve su spadale sve sluzbe u kapetanijama. Sluzba je prelazila sa oca n asina, a ako ga nije imao, onada na brata ili na blizeg rodjaka, samo ako je sposoban da tu sluzbu vrsi. Sluzba se mogla izgubiti po kazini, a po kazni se mogla i placa sniziti na neko odredjeno vrijeme.
 

Ko je htio stupiti u sluzbu, pa makar mu ona i pripadala i po pravu nasljedstva, morao je podnijeti molbu agi onog dzemata u kome je mesto upraznjeno; ako je pak aginska sluzba onda kapetanu, a ako je kapetanska onda bosanskom veziru. Age su s preporukom opremale te molbe, ovi opet sultanu, odnosno Porti.
 

Za osnivanje novih dzemata po kapetanijama, kao I kapetanija , polazio je prijedlog od bosanskog vezira. Pri formiranj novid kapetanija ili novih dzemata trebalo je uvijek naci pokrice za place.
 

Zapovjednici i vojnici stanovali su po gradovima ili u njihovoj neposrednoj blizini, a najcesce su se oni regrutovali izmedju susjednog gradskog, ili jos vise seoskog stanovnistva. Monoga naselja zahvaljuju za svoj postanak i opstanak izgradnji grada i smjestaju posade. Napustanjem gradova neka su naselja propala i na njih nas danas podsjecaju lokaliteti Varosiste i Varasluk s 2 - 3 kuce. Jos prije sto godina bijahu znamenite varosi danasnja sela Kamengrad, Prusac, Pocitelj itd.
 

Receno je da su vojnici po kapetanijama prelazili iz jednog u drugi rod vojske, ali su oni prelazili iz jednog grada u drugi.
 

Isto tako premjestani su i dzemati iz jednog grada u drugi i iz jedne kapetanije u drugu.
 

6. Berati. Receno je da su age i nefteri postavljani carskim beratom. Te berate izdavala je Velika kancelarija gradiva (Bujuk kal'a kalemi). Svaki berat sadrzi ime kapetanije u kojoj sluzi nosilac berata, njegovo ime i zvanje, dnevnu placu i alufu. Kod nefera je naveden ne samo nego i oda ili buljuk kojem pripada. Pored toga je u beratu naznaceno ime onog age ili vezira na ciji je prijedlog doticni aga ili nefer postavljen i datum izdavanja berata. Uz to je naglaseno da place tece od dana kada imenovani plati bosanskoj blagajni propisanu taksu za berat. Ponekad su aginski, narocito kapetanski berati vrlo lijepo izadjeni i ornamentirani.
 

Berati su dolazili sluzbenim putem, ali od druge polovine XVII stoljeca neki su interesenti obilazili taj put, iduci sami po nju u Istambul.
 

Pri nastupu novog sultana na prijesto svi su se berati morali obnoviti. Stari su se berati slali spomenutoj kancelariji i u zamjenu dobivali novi. I u tom je slucaju trebalo platiti bosanskoj blagajni pristojbu za upis berata. Iz datum na obnovljenim beratima vidi se da bi cesto prosle i dvije godine dok bi se taj posao priveo kraju. Aginski su berati obicno formata 47 x 70 cm, a neferski 58 x 21 cm.
 

Osim tih berata svaka je kancelarija imala bar jedan, a neke i po dva i vise, odzakluk- berata prema kojima su age i nefari dobivali svoje place. I ti su se berati obnavljali povodom promjene na prijestolju.
 

7. Place. Place ili ulefa, alufa (od arapske rijeci "alef ") odredjivale su se u obliku dnevnica, kako je to onda bila praksa i kod drugih drzavnih i vakufskih sluzbenika, a isplacivale su se jednom godisnje i to unatrag. Godina se brojala od 1. marta do kraja subata (veljace). Pojedinci nisu nikada sami mogli naplatiti svoju placu nego su je dobivali zajedno svi zapovjednici i vojnici ili dzemati. Godisnja beriva jednog ili vise dzamata ili cijele kapetanije zvala se muvadzib, a drzavni prihod iz kojeg su se isplacivale zvao se odzakluk.
 

Iz odzakluk- berata vidi se da su vojnici i zapovjednici nasih kapetanija imali muvadzib iz bosanske blagajne, zatim iz prihoda carine zadarske, splitske, dubrovacke skele, od mukata gvozdenih majdana: Kreseva, Fornice, Varesa, Starog Majdana, od mukate solane Tuzla, od krscanske dzizije raznih mesta Bosne i drugih balkanskid sandzaka(Skoplje, Vucitrn, Krusevac i Custendil), od prihoda filurije vojnika, tapijske pristojbe, voska (semi-asel, baduhava), drzavne blagajne u Stambolu, te pocev od XVIII stoljeca od raznih melicana.
 

Bilo je kapetanija koje su primale svoj muvadzib iz dva ili vise drzavnih prihoda. To je uvijek bilo tacno oznaceno u odzakluk- beratu.
 

Kako je vec receno u pojedinacnim beratima aga i nefera odredjena je placa (ulefa) u akcama. U odzakluk- beratima navedena je dnevna placapojedinih dzemata i sveukupne posade u akcama i to je onda preracunato za godinu i izrazeno u grosima. Zu taj konacni iznos stoji uvijek "gajri ez seb'in" ili "ez gajri seb'in", a to u prevodu znaci : osim sedamdeset ili iz (od) sedamdeset. Racunskim putem sam dosao do saznanja da se tu radio o odbitku, dakle porez na placu.
 

Kad bi doslo vrijeme da se naplate place onda bi se odredio jedan, dva pa i trojica aga ili nizih zapovjednika koji ce otici u drzavnu blagajnu ili u odredjeno mijesto gdje se nalazi sakupljac ili zakupnik drzavnih prihoda koji su odzakluk jednog ili vise dzemata ili cijele kapetanije. On se zvao haveledzija. Njemu ili njima se izdavala punomoc za naplatu, onda ovjerovljeni prepis odzakluk- berata i ovjerovljena namira. Ovjerovljenje je vrsio sudonog kadiluka gdje je kapetanija. Namira se pisala na poledjiniovjerovljenog odzeluk-berata. Ako su berivu placali zakupci drzavnih prihoda onda bi im bosanski defterdar svoj nalog za isplatu
 

Ta su putovanja trajala po vise sedmica, pa i koji mjesec. Osim tih dugih putovanja bilo je i drugih nevolja da bi se doslo do novca. Novac su novac su havaledzije predavale kapetanu koji je isplacivao posadu, ali to je mogao izvrsiti svaki aga svakog dzemata. Nadzor nad isplatom vodile su kadije, i oni su pregledali lacune o palcama kapetanija. Place su zaostajale i po godine dana i vise, a age i nefteri su uzimali zajmove na racun toga, ili su ih eskontirali. Za poteskoce oko isplate placa znade i jena narodna pjesma u Hörmannovom zborniku. Kada sultan hoce da nagradi Bosnjake odnosno njihov vodja, za velike usluge sto su ucinili carstvu na boju na Orlovu polju, odgovara vodja Dzanan-buljbasa:
 

Sultan care, svecevo koljeno
Ja ti Bosne pasaluka necu
A necu ti blaga bez hasaba
Jer ja care, nijesam za vezirstva
A dosta sam blaga zadobio
Imam cime u Bosnu se vratit'
 

Imam zasto bijele dvorce zgradit'
A i moji ostali Bosnjaci.
Nego hocu, care od Stambola
Da ti dades bosanskim spahijama
Sto imaju zemlje u timarim
Da na zemlju i tapine daju
I da im se digne tefterhana
Iz stambola do Travnika bijela
I tvojijem, care, jerlikulima
Po gradovima mladim kapetanima
Da s ulefa sve u Bosni daje
Da ne idu do stambola bijela
Da ne idu i ne trose blago.
 

Kako se place nisu redovni isplacivale, narocito od gruge polovine XVIII stoljeca, age i vojnici raznih kapetanija uzimaju zajam od bogatih ljudi na ime place.
 

Desavalo se da su pojedini dzemati i cijele posade nekih kapetanija zbog neredovne isplate eskontirali i zalagali svoje place. Isprava koja se odnosila na ovakve poslove zvala se haklasma-temesuk.
 

8) Bajrak i bajraktar. Samostalni agaluci i kapetanije i pojedini gradovi imali su bajrake i bajraktare. Bajraktar kapetanije je pripadao onom dzematu kome je kapetan bio aga. Ali su i neki drugi dzameti imali svoje bajrake.
 

Bajrak se nosio kada se islo u vojsku, prigodom raznih svecanosti i nastupa novog kapetana.
 

Iz raznih ispirava saznajemo da je u Pridorskoj kapetaniji bio 1789. godine bajraktar Jusuf, u Kobaskoj 1783. neki Mustafa, 1810. neki Omer u Dzisri-Sani, a 1798. Mustafa Nuhic, i u gradu Otoki (Krupska kapetanija) neki Alija 1780. Od svih bajraktara spomena je najvrijedniji Ahmed bajraktar Bajrektarevic iz Buzima, cija je zasluga da se Buzim nije predao banskoj vojsci 1737. godine, jer je on sa sakom ljudi i zena izdrzao opsadu od 14 dana i docekao uzmak banove vojske.
 

Ne zna se ni za jedan bajraknasih kapetanija.
 

9) Kalauzi (od turskog gülaguz). Ovako se zvao putovodja. Njega nalazimo u sastavu onog dzemata kome je na celu kapetan ili aga u agaluku. Kalauzi su dobro poznavali puteve, narocito one kojima se nije redovno islo. Oni su sigurno isli sa manjim odredima u cetovanje i pljackanje.
 

10) Muzika. Za neke gadove po kapetanijama kao i izvan njih znamo da su imali svoje svirace (mehtere) i da su oni bili oprosteni od mehterije koju su inace placali sviraci izvan gradova.
 

11) Odijelo. O odijeci aga i vojnikanisam nasao nikakvih vivesti, pa tako ne znam kako su bili obuceni i po cemu su se raspoznavali jedni od drugih. U Sarajevu je smrt zatekla jednog kobaskog i jednog pociteljskog kapetena. Po opisu ostavstine sto se uz njih nasla izgleda da su se kapetani nosili kao i bolje stojeci gradjani.
 

12) Kancelarija. Iako je onovremena administracija bila vrlo jednostavna, ipak je u svakoj kapetaniji bilo pisarskog posla bar za jednog covjeka, vesta Turskom kao sluzbenom jeziku, tim vise sto su, drzim, bili rijetki kapetani koji su potpuno vladali jezikom u govoru i pismu, dok ih je bilo mnogo vise koji su znali bosancicu. I zbog toga je svaka kapetanija imala pisara, a imale su ga i samostalni agaluci.
 

Iz ocuvanih spaisa vidi se da su te kancelarije imale spiskove aga i nefera i platne spiskove. U njima su se izradjivale razne isprave potrebbe za isplatu placa, prijedlozi za postavljanje aga i nefera, razni izvjestaji bosanskom veziru i kadiji kadiluka, u kome je bila kapetanija, popisi vojnika koji polaze u vojsku, pasosi itd.
 

U arhivu su se cuvali vezirski nalozi (bijruldije), kadijske muralsije, odzekluk-berati, obracuni o isplati plata, potvrdu o pregledu gradiva, njihov inventar i joklame (smotre) aga i nefera, sto su ih obavljali narociti izaslanici Velike kancelarije gradova iz Stambola. Izgleda da su ti izaslanici dolazili svake tece godine. Izaslanici za pregled gradova i drugih utvrda bili su po pozivu mimari (graditelji).
 

Kapetani i drugi zapovjednici dopisivali su se i sa drugim uglednijim ljudima. Nasi su se pogranici kapetani i age dopisivali sa kapetanima i zapovjednicima susjednih orzava i dubrovackom gospodom. Ta pisma se odnose na izmjenu i otkup suznjeva i na razne sporove. Pisana su ponajvise sa bosancicom, ali se nadje pokoje pisano latinicom. Ta su pisma u jezickom pogledu dosta zanimljiva. Neka su i objelodanjena. Svi sluzbeni akti koji su izlazili iz kancelarije po kapetanijama nese potpis i muhur kapetana, dok su akte koji rade o naplati placa prepisivali i muhur na njih udarali i druge age i zapovjednici. Uz kapetanov potpis dodano je gotovo uvijek i ime grada po kome se kapetanija zvala, npr. "Kapudani kal'ai Krupa". Pored imena cesto je u muhuru urezana i godina kada je doticni postao kapetan. Osim toga u nekim muhurima urezana je i legenda.
 

13) Pravo nasljedstva na sluzbu. To je pravo jedno od brojnih obiljezja feudalnog sistema. Po njemu, a ne po zasluzi zadrzavale su se neke sluzbe u istoj porodici po sto, dvjesta pa i vise godina. Dugotrajnim zadrzavanjem jedne te iste sluzbe u neznatnoj porodici izmijenilo joj je prezime i stvorilo uvjerenje kao da je doticna sluzba privatno vlasnistvo te porodice i da im je ne moze oduzeti ni sam sultan.
 

U krajevima koji su nekad bili sastavni dijelovi kapetanija i kanas se sretamo sa prezimenima koja nas podsjecaju na nekadasnje zapovjednike po kapetanijama i gradovima. Tako, npr. ima vise porodica sa prezimenom Kapetanovic, Cehajic, Cehaja, Dizdar i Dizdarevic, pa Topcagic, Azapagic, Jerlagic (od jerliage), Djonlagic (od gonüliage), a jos vise ima Odobasica, Buljbasica i Bajraktarevica. Ovi (Odobasici, Buljbasici i Bajraktarevici) mogu biti i janjicarskog porijekla. Ali neke starije i uglednije porodice, i pored dugogodisnjeg vrsenja jedne te iste sluzbe, zadrzase svoja prezimena i nikad se ni oni ni njihovi potomci ne prozvase ni Kapetanovic ni Duzdarevic. Ali veci je broj kapetana ponikao iz nizih i najnizih slojeva onovremenog drustva. Njihovi potomci vec u drugom koljenu postaju Kapetanovici. U tome, koliko znam, cine iznimku mostarski, trebinjski, derventski i novski Kapetanovicic ciji su preci bili bezi i prije dolaska za kapetana(Vucijakovic, Resulbegovic, Begovic i Ceric). Oko dvjesta godina vrsili su sluzbu kapetana Besirevici, stari plemici, i nikada se ne prozvase Kapetanovici n ioni ni njihovi potomci. Isto tako zadrzase svoja prezimena Atlagici, Ljubuncici, Firdusi, Kulenovici, Badnjevici, Serici, Fidahici, Sarici i Rizvanbegovici.
 

Uzurpacija kapetanija. Desavalo se da se mimo prava o nasljedstvu neo posve stran jos i za zivota jednog kapetana docepao berata na kapetaniji i proglasio se kapetanom, a jos cesce se desavalo da takvi ljudi dodju do berata poslije smrti kapetana. U oba slucaja islo jet o zaobilanim putem. To se desavalo i kod drugih sluzbi.
 

Prva ovakva uzurpacija desila se u Bihacu 1631. godine. Zbog toga je bihacki kapetan otisao glavom na Portu i dokazao da je on pravi kapetan i da mu pripada zijamet te da je oboje od pada Bisca uzivao njegov dijed i otac. I dok je boravio u Stambolu stigao je o istoj svari izvjestaj bihackog sandzakbega, kojom su se svi kapetanovi navodi potvrdili. Na osnovu svega toga dobio je kapetan novi berat u aprilu 1632. i s njim se vratio u Bihac.
 

Druga jedna ovakva uzurpacija desila se oko 1730. godine u Mostaru. Ovaj put su se digli svi kapetani i drugi razni dostojanstvenici, njih 112, da brane pravo svog druga. U toj svari su napisali i poslali mahzar na sultana i uzurpator je uklonjen.
 

Jedan je Arnautin uzurpirao krupsku kapetaniju starmi plemicima Badnjevicima negdje u prvoj polovini XVIII stoljeca. On i njgovi i njegovi potomci ostali su na tom polozaju sve do kraja ove institucije.
 

I stolacki Sarici dosli su istim putem do vlasti u Vidoskoj kapetaniji. Nije pozanto kako su Serici izgubili za vrijeme Velikog rata Dubicku kapetaniju kao ni nacin, na koji su Begovici dosli do Vranducke kapetanije, dok su Cerici izumrili za vrijeme spomenutog rata.
 

 

Sva prava © by Prof. Hamdo Camo